Deo prošlosti (BG Sindikat)
Izdavač: Darkwood
Scenario/stihovi: Marko Đurić, Aleksandar Karadžinović, Darko Marjanović, Feđa Dimović, Blažo Vujović (BG Sindikat)
Naslovnica: Gavrilo Crnogorac
Crtež: Gavrilo Crnogorac
Format: 210 x 297 mm
Povez: tvrdi
Boja: crno-belo / kolor
Broj strana:64
22,00 KM
„Da li se sećaš čoveka koji ti je pre nekih godinu-dve dana doneo tablu stripa inspirisanu pesmom ,Deo prošlosti’?“ – prenuo me je glas sa ulaznih vrata. Odvojio sam pogled od ekrana lap topa i ugledao visokog vitkog mladića sa keja, u više puta pomenutoj BS majici.
„Ne sećam se lika, ali po tvom pitanju zaključujem da to moraš biti ti. Crteža se, naravno, vrlo dobro sećam. Pokidao si. Kao što sam ti i tada rekao, to mi je omiljena sindikalna pesma a stripove obožavam.“ – potrudio sam da izvučem najoštorumniji odgovor iz svoje začuđenosti.
„Elem, završio sam 47 tabli po kompletnom tekstu pesme i doneo sam ti ih na poklon,” kratko je rekao, razmotao kesu koju je držao u rukama i pružio mi pozamašnu hrpu hamera A3 formata, upakovanu u pohabane plave kartonske korice.
Nesigurno sam je prihvatio i počeo lagano da listam, zapadajući sve dublje i dublje u zadivljenu nevericu. Gavrilo i ja smo se pre opisanog događaja na kratko susreli jedan jedini put – pa opet, sve vreme su nas očigledno povezivale minimum tri manifestacije Ljubavi: prema japanskoj (popularnoj), „Beogradskom sindikatu” i prema devetoj umetnosti. Do skora su samo dve od pomenute tri imale dodirnu tačku u meni omiljenoj numeri benda kojem pripadam (osećam slobodu da se tako izrazim o pesmi „Deo prošlosti“, baš zato što nemam nikakvog autorskog udela u istoj). Sada, zahvaljujući godinama neumornog rada i nesebičnog truda (toliko neumornog i nesebičnog da su četiri godine proletele kao „godina-dve“), nastankom ovog dela im se pridružila i treća.
Nisam profesionalni književni, niti strip kritičar ali sam pročitao dovoljno romana, grafičkih novela i klasičnih stripova da umem da prepoznam lepo kad me pogodi u glavu. Gavrilov specifični stil, detaljni crno beli crtež, prelom stranica i ponajviše scenario su me stvarno zatekli. Jasno je bilo da su ljubav i posvećenost bili pokretači – koji bi inače ludak potpuno samoinicijativno posvetio toliko vremena delu koji će mi potom bez ikakve ambicije pokloniti. Već to je bio dovoljan razlog da osetim ogromnu sreću. Ali to što je rezultat uloženog rada neosporno kvalitetan je razlog za istinsku radost i poziv na neodložnu dalju akciju – podstrek za objavljivanje ostvarenja svetu.
